Navijačka groznica

20.08.2005

Izvještaj iz Banovića: Šta radim od sebe...



Put Banovića zaputilo se samo nas petoro, iako je još nekoliko momaka trebalo ići ali su neki (navodno) prespali, nekima je iskrsnulo nešto drugo...Uglavnom, upadamo u vlak rano ujutro za Sarajevo. Normalno odmah komplikacije jer se pruga iznad Konjica do Pazarića gradi, pa smo morali tu dionicu odraditi busevima...Ajde predeveralo se i to nekako uz pivu koju smo počeli piti na samom startu putovanja...Stižemo u Sarajevo nakon 3 sata vožnje, kupujemo karte za bus do Banovića i sjedamo na ćevape i sarajevsko pivo...



Zadovoljni i punog želuca krećemo na bus za Banoviće...Većinu puta smo prespavali te se budimo u Živinicama gdje nas dočekuje kiša,što nas i nije baš obradovalo,a još gore je bilo kad smo vidjeli gdje smo došli... Po mojoj pretpostavci najružnija regija u BiH,a vjerovatno i najnerazvijenija... Šok pogotovo za nas dvojicu koji prvi put dolazimo.



Ipak sretni smo da smo napokon stigli u Banoviće i krećemo prema gradu...Prolazimo njihovim «starim» ili korzom i odmah nailazimo na sumnjive likove ispred tamošnje kockarnice, ali sve protiče u redu. Malo dalje niz korzo,iako smo bili casual obučeni,neka ekipica nas je provalila(što nije bilo teško s obzirom da smo išli u grupi) i dovikivali Zrinjski, Zrinjski...na što smo se mi oglušili ne želeći nikakve bliske susrete s njima.Idemo do FIS-a i opskrbljujemo se «materijalom za zagrijavanje» (tuzlanski pilsner :)) prije utakmice te sjedamo nedaleko odatle na stepenice, gdje se, ispostavilo se, sjedilo i prošle sezone, samo po snijegu do pasa :)



Dok smo sjedili prolazilo je dosta ljudi ali sve je prošlo bez ikakvih problema,iako je bilo povremenih dobacivanja s obe strane...Pola sata prije tekme,krećemo ka stadionu i odlučujemo ići na istočnu tribinu kao i prošle godine. Ispred stadiona gužva,a domaći navijači popularno zvani Hljumani u dresovima raznoraznih klubova a ne vidjeh da itko ima šal Budućnosti (slab marketing valjda :))

Iznenadili su me začuđujuće mirni domaćini prilikom našeg ulaska na samu tribinu,bez ikakvih dobacivanja ni napetosti postavljamo 2 zastave koje smo ponijeli, kupujemo košpice i čekamo početak utakmice....Utakmica je počela a njihovi se navijači ne čuju,mi također nismo pokušavali aktivnije pjevati jer nas je bilo 5,ne znam na šta bi to ličilo,mada smo ih mogli nadglasati :) Primamo rani gol i tada se začula njihova jedina pjesma zeleni,zeleni...koja je trajala kojih pola minute.

Tada Sejo(neki lokalni lero)stupa na scenu i zove nam pivu i udara nam šupljake, pa i mi njemu,uglavnom opušten razgovor...O samoj utakmici i našim igračima(čast izuzecima a znamo koji su)neću trošiti riječi,rezultat i igra govori sve...

Eto dođe i kraj utakmice i sada slijedi ono standardno kad se ide «redovnjakom»:KAKO NATRAG?
Na inicijativu kolege da nas dvojica ne idemo nazad s igračima ja pristajem i odlučujemo stopom put Zenice...ostala trojica su imala i obaveza naredni dan pa su nekako otišli s igračima...



E tu za nas počinje ono što se zove kalvarija zbog manjka sreće....
Prvo smo stopirali za Zenicu jedno satak pa kad smo vidjeli da od tog nema ništa,obratili smo se nekim momcima da nam učine uslugu i odvezu na magistralu do Živinica odakle ćemo stopirati nazad za Sarajevo...Platili smo im gorivo i normala stigli te počeli stopirati....Vidjevši da nam se ni ovdje ne piše ništa dobro kontamo gdje bi mogli prespavati pa sutra na autobus jer taj dan nije bio više nijedan koji bi nama odgovarao...Ali staje nam auto s kojim smo se pomjerili 10-tak kilometara...Već je debelo pao mrak i nitko ne staje...Uspjevamo zaustaviti autobus koji ide za Neum (drama!) ali kaže nam vozač sačekajte sljedeći za 10 min. pošto smo mi puni a on će kao javiti kolegi da nam stane...Nije teško pretpostaviti da nam je i to propalo i na ovom mjestu ostajemo narednih sat vremena...Opet se pomjeramo autom 10-tak kilometara i sve smo bliže Kladnju...

Na stopu upoznajemo nekog bećara iz Vlasenice s kojim zajedno zaustavljamo auto do Kladnja (kasaba da nemože biti veća).Tu kontamo negdje prespavati ali imamo samo kreditnu karticu koju nigdje ne primaju...Prisiljeni smo ići dalje a sve je hladnije...Kolega u kratkim rukavima a ja na svu sreću u dukserici...Meni je hladno bilo ja neznam kako je on izdržavao sve ovo što nam se izdogađalo u narednih 5 sati....

Odatle nam je brzo auto stalo...Čovjek ide do nekog sela iza Olova, nekih 60-tak kilometara od Kladnja...Mi smo mislili izaći u Olovu ali smo na našu veliku nesreću obojica zaspali tako da nas je čovjek probudio tek na skretanju s glavne ceste prema njegovom selu. To mjesto ću zapamtiti za čitav život...Već je 2 iza ponoći a mi smo usred fakin' šume na 'ko zna kojoj nadmorskoj visini, pored neke barake gdje se peku pilići i neki kafić je pored...Inače to «mjesto» je odmah iza Karaule, između Olova i Sarajeva... Scena kao iz horor filmova, teško je riječima opisati, spustila se magla, hladnoća žešća, nitko neće da stane, pun mjesec, samo sam čekao da neka divlja životinja izleti odnekud... Ne krivim ljude što nisu stali, ko' zna šta su mislili,vidi ovih budala gdje su u šumi,stopiraju...
Nema ni busa nikakvog...i skontašmoda moramo tu dočekati da zora svane, nema nam druge...

Punih 3 i pol sata smo proveli tu, kad nam je u zoru stao čovjek s kombijem do Sarajeva...Strašno dobar osjećaj poslije one hladnoće upasti u toplo auto...izašli na Stupu gdje nas je dočekala kiša...pitamo se jeli nas moglo još išta zadesiti,sve crnjak do crnjaka....

Švercamo se tramvajem kroz Sarajevo do autobusnog kolodvora, te tražimo bankomat za karticu i začuđujuće je kako smo ga brzo našli...hajde bar nešto pozitivno... Pojeli smo nešto na brzinu i sjeli na bus u 9 za Mostar...cijeli put prespavali...

Ne ponovilo se...ali mora čovjek biti na sve spreman,shvatili smo ovo kao čeličenje kroz koje se mora proći !

Šta radim od sebe,sve ove godine,al' nema veze ZRINJSKI MOJ ZRINJSKI MOSTAR ŠAMPION !

13.07.2005

Operacija : Dudelange, Luxembourg



Nedjelja je,3 dana prije utakmice,7 sati ujutro...polazimo ja i M.,»naoružani» do zuba svime i svačim a najviše hranom...Plan je bio takav da plana nema,nego se ide u nepoznato ali se zna cilj,a to je stići svim raspoloživim sredstvima na utakmicu voljenog kluba u Dudelangeu....Skucali smo koliko toliko love i mislili smo da nam je to «knap» da odemo i vratimo se...
U busu kupujemo kartu do Munchena i laganini krećemo....negdje kod Zagreba u odmarilištu uz cestu upoznajemo jednog lika J.(i njegovu sestru) koji je iz Ljubuškog i ide za Stuttgart kod tetke...Ja i M. smo već prije skontali plan, kada dođemo do Munchena da se napravimo da spavamo i da produžimo još nekih 250km do Stuttgarta... Tu pitam za savjet «ljubušaka» jer on ide češće ovom rutom i on kaže da komotno to možemo napraviti jer vozač nikad ne provjerava a u Munchenu se ionako staje 5 minuta samo....I tako i bi ! Kad smo stigli do Munchena M. je uveliko spavao a mene su probudile riječi vozača «Munchen,tko treba izaći nek' izađe !» ali ostao sam u ležećem položaju i samo čekao da krene bus...
To nam je uspjelo i hvala Bogu dolazimo u Stuttgart...tu nam «ljubušak» daje nešto para,kaže uzmite trebat će vam,i hajde uzmemo zahvalimo se čovjeku...a on nam i daje broj od njegove tetke u slučaju da zapnemo da mu se možemo javiti...Ali njegova sestra nas sviju sjebaje izjavom «...ne bih ja išla tamo(Lux) da mi ćaća igra» cccccc,ali dobro,nemogu nas mnogo gore stvari pokolebati a ne jedna ovakva nepromišljena izjava..hehe
Idemo do željezničke stanice da vidimo raspored vlakova za dalje...prolazimo pored govornice i na podu vidimo karticu za telefon,i kontam ja hajde uzet ću je da mogu na kiosku pokazati da hoću istu takvu,radi jezika i to....ali odlučujemo je isprobati,kad tamo 4,90€ na njoj...super gori sve,sve neki pozitivni događaji...
Raspored vlakova nismo skontali,a Touring(busevi) se otvara tek za 2-3 sata...sjedamo u park malo odmaramo...tada nam se javlja Š. Koji je također pošao u Lux ali sam samcat i kaže da se u Zagrebu snašao i spominje nam da će kao do Frankfurta do našeg frenda sa ultras foruma...Zatim M. zove P. U Frankfurt i pita ima li mjesta kod njega da nas dvojica prespavamo...P. kaže da ima i odlučujemo da krenemo put Frankfurta...U 8:00 izbijamo na perone s vlakovima i vidimo jedan vlak koji ide za Frankfurt ali polazi u 8:05,te pokušajem kupiti karte na onom automatu ali ne snalazim se....Ulećemo u vlak,sjedamo a ja na lošem njemačkom(ponio sam i džepni rječnik) pitam gospodina do sebe koliko bi mogla koštati karta do Frankfurta s obzirom da je vlak u koji smo sjeli onaj kategorije ICE tj. najskuplji,a on mi odgovara 50€ hahhaha rekoh M. ajmo mi lagano sići s vlaka,čekat ćemo sljedeći...međutim taman dođošmo do vrata a vlak je krenuo,ostajemo zarobljeni...M. pada na pamet da se zatvori u WC dok prođe kondukter a ja idem sjesti...Za živo čudo ovo švercanje nam je upalilo i samo sam ja platio kartu,a kasnije smo skupa strahovali do Frankfurta hoće li se vratiti kontrola još jednom...i nije se vratila...ispadamo u Frankfurtu...
Ž. stanica u Frankfurtu kao i sam grad nas ostavljaju bez daha...zgrade koje «paraju nebo»,milion ljudi na ulici svih nacija i boja kože,zgrada centralne europske banke i veliki znak €ura ispred nje,a cijelo vrijeme idemo ulicom prepoznatljivog imena a to je »Kajzerštrase»



...malo se odmaramo u jednom parku,jedemo nešto...prilazi nam neki tip i nudi drogu ali uspješno eskiviramo iz «situacije»...te idemo na govornicu i zovemo P.,nakon nekog vremena nalazimo se s njim,pozdravljamo se,ja se upoznajem s njim jer ga prvi put vidim a onda idemo vidjeti kakve su veze Frankfurt-Dudelange vlakom i busom...
P. nam govori da je on uzeo povratnu vlakom koja nam je preskupa i potom nalazimo bus pristojne cijene koji kreće u srijedu ujutro za Luxemburg te se odlučujemo za tu opciju...
Idemo malo do grada,razgledavanje svega i svačega,svakakvih ljudi,mjesta,događanja,prodajni centri,ma svašta nešto....kasnije idemo do P. stana gdje nas njegova majka i ukućani dočekuju nenormalno dobro i ostat ću im zahvalan do kraja života za ta 2 dana provedena kod njih....
E sad da malo skratim...u ta 2 dana u Frankfurtu smo bili svuda a od važnijih stvari koje su se dogodile je ta da smo upoznali jednog D. koji je bio administrator na www.tribina.co.yu tj. pravi nogometni fan,pokazuje nam svoju kolekciju šalova,filmova,kačketa,dukserica...nešto od toga nam i poklanja....

Utorak je večer,idemo na spavanje i ujutro se polazi....sve se čini da će biti u redu...
Srijeda ujutro malo prije 7 sati ja se budim i gledam u M. krevet ali njega nema,sve kontam valjda je sišao dole na doručak...ali dolazi P. i kaže da nije dole....E tu počinju problemi....gledamu svoju torbu,nema novčanika s zajedničkim parama...M. nema,nema novčanika,ali tu su mu stvari i putovnica....šta sad?
Zakasnio na bus,nemam love,nema M. !
Idemo ja i P. do grada i tražimo M. po mjestima gdje smo bili zajedno ali ga nema nigdje,idemo na policiju i pitamo da ga nisu priveli jer nije imao dokumenata,ali ni tu ga nema niti je u bolnici a ni u policiji.....vraćamo se kući u nadi da se M. vratio ali uzalud....
Dolazimo do zaključka da je M. otišao do grada i da se izgubio pa se nije znao vratiti,a i ne izgubio se kad je ona podzemna sva spetljana,ne bi se Bog snašo u njoj....


I P. i ja smo nenormalno bjesni na M. i pitamo se što mu je to trebalo,ali nakon malo dužeg vremena skontamo da nema ništa od živciranja te se uspjevamo skulirati....
Karta za vlak je 52€ do Dudelangea a ja i P. smo skucali 20-tak eura....odlučili smo uzeti putovnicu od M. i ponijeti je za slučaj da se i on nekako prebaci do Dudelangea....
Neznam kako da skupim pare i jedina je opcija da se švercam vlakom...ali na pamet mi pada da zovnem majku da mi pošalje preko Western Uniona nešto para....super da sam se toga sjetio ali sad je problem naći banku u Frankfurtu koja vrši taj transfer...i nakon jedno 5 banaka nalećemo na jednu u Ž. stanici....ja zovem majku i uz konstantno požurivanje od moje strane ona uspjeva uplatiti novac i dati mi šifru s kojom ja dižem lovu točno u 11:30 a vlak polazi u 11:44 i jedina je i zadnja veza za Dudelange taj dan...
Žurba žurba žurba i napokon dižem pare,trčimo do šaltera da kupim kartu ali ispred nas 6-7 ljudi u redu a 5-6 minuta do polaska vlaka...molimo ljude ispred nas u redu da nas puste i oni to i čine,hvala im...kupujemo kartu,stižemo na peron točno na vrijeme....ali vidimo da vlak kasni 5 minuta i da smo džaba trčali....
Upadamo u vlak...Frankfurt do Koblenza presjedanje,trčanje jer je vlak kojim smo išli kasnio 10 minuta pa nas je ovaj iz Koblenza do Luxemburga morao čekati....u Luxemburgu još jedno presjedanje do Bettenburga...u Bettenburgu još jedno presjedanje do Dudelangea i to je to...stižem napokon tamo gdje sam prije 4 dana krenuo....Prvi krenuo , zadnji došao ! Drama majke mi hehehehe....
Pitamo ljude kroz grad jesu li vidjeli igdje ljude u istom dresu kao što ja nosim i svi nas upućuju na glavni gradski trg i dolazimo...veličanstven prizor...oko 30 tak Ultrasa,čuje se pjesma,razapeti transovi,grlo se moči a piva se toči....pozdravljamo se P. i ja sa svima...svi pitaju šta je s M. gdje je,šta je bilo....pričam svima šta se dogodilo ali niko ne konta kao ni ja sam zašto je M. odlučio da siđe do grada u noći sa utorka na srijedu...
Tu na trgu gori milim da i samo možete pretpostaviti kako je bilo(op.a. slika na početku)...zezancije sa lokalnim stanovništvom nije nedostajalo...
E sad dolazi onaj najnevjerojatniji dio....krenuli smo prema stadionu i kada smo skoro došli ja se ukrećem u desno i vidim ispred jedne kuće na stepenicama sjedi M. sav tužan i sjeban...isprva sam mislio da mi se priviđa ali ustvari to je bio on...bilo mi je drago što ga vidim,da je živ i zdrav,pare je potrošio ali ko jebe pare,biće para....

Prije samog početka utakmice grupa BHF pokušava postaviti njihov transparent što našom brzom reakcijom ne uspijevaju. Nakon kraćeg razgovora BHF odlaze na drugi dio tribine, gdje se miješaju sa ostalim gledateljima mahom navijačima domaće ekipe. Nakon sučevog zvižduka širmo veliku zastavu crveno bijelih kockica donesenu od strane ekipe iz Njemačke.



Fantastično navijanje od strane Ultras-a i odlično odrađeno popularno navijanje istok – Zrinjski, a zapad odgovara sa Mostar. Rani pogodak Zrinjskog donosi nam veliko slavlje.Posebno euforično navijanje bilježi se tijekom cijelog drugog poluvremena.Na kraju utakmice veliko slavlje između svih navijača Zrinjskog. Uskoro ekipa upada i u teren gdje se slika pod budnim okom osiguranja stadiona.



Nakon utakmice razgovaramo s igračima i prenosimo im pozdrave iz Mostara od ostatka ekipe koja nije bila u mogućnosti doći na utakmicu.

Slijedi problem kako se prebaciti nazad kući...ali dobri ljudi me primaju u auto a poslije i u kombi i neizmjerno im hvala na tome,nemam riječi...i M. je našao prijevoz za nazad kao i Š. Koji je išao sam iz Zg za Dudelange....sve je na kraju završilo sretno hvala Bogu dragom što nas je čuvao cijelim putem...

Opet bih sve ovo ponovio bez obzira na sve....

Šta radim od sebe,sve ove godine,al' nema veze ZRINJSKI MOJ ZRINJSKI MOSTAR ŠAMPION !